Jedan od najslikovitijih opisa Ivana Krstitelja, proroka, isposnika i Isusova rođaka, su riječi proroka Izaije: “glas koji viče u pustinji”. Ivan Krstitelj je bio čovjek pustinje, koja je u Bibliji mjesto susreta čovjeka s Bogom. Iz pustinje, gdje čovjek, suočen s golim preživljavanjem, spoznaje svoje granice i ograničenosti, dolazi poziv na obraćenje. U Bibliji pustinja je uvijek gledana kao (teološko) mjesto gdje Bog nudi mogućnost istinskog obraćenja. Ivanov poziv na obraćenje sunarodnjacima je također upućen danas i nama. On je glasnik ispred Spasitelja koji nas poziva da poravnamo staze Mesiji koji dolazi da nas obogati u životu svojom milošću. Dolazak Mesije i Spasitelja zahtjeva pripremu.

Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas“, upozorenje i poziv su na budnost: probuditi se iz duhovne pospanosti i letargije. Bdjeti je stražariti nad nadnaravnom dimenzijom vlastitoga života. Ako nismo budni, ne pazimo i ne vodimo računa o njoj, lako ćemo je izgubiti u svakodnevici naših ovozemaljskih briga i težnji za ovozemaljskim dobrima. Onaj tko je budan, u duhovnom smislu, i bdije, stražari nad samim sobom i ne da se iznenaditi od Zloga, neprijatelja čovjekove vječne radosti i smisla. Molitva nas uči duhu budnosti i bdjenja u sabranosti jer uklanja od nas duhovnu mlakost.
Opširnije:Stav bdjenja je plod otvorenosti budućnosti i vječnosti
U središtu je Radosne vijesti ili evanđelja Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg. U kraljevstvo se Božje ulazi nasljedovanjem Isusa Krista, traženjem Boga i vršenjem Božje volje. Sam Isus je upozorio svoje slušatelje da dionici slave Kraljevstva nebeskoga neće biti oni kojima su usta puna Božjeg imena, ali ne vrše volju njegova Oca koji je na nebesima. Volja se Božja, izražena dvjema zapovijedima ljubavi, tiče prije svega našeg odnosa prema Bogu i prema bližnjemu. Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku, napose u potrebi jer nevidljivom Bogu služimo u vidljivom čovjeku.
Opširnije:Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku

U petak, 17. studenoga nakon misnoga slavlja koje je u samostansko-župnoj crkvi za dominikanca Dominika Barača koji je mučenički ubijen 17. studenoga 1945. u Trogiru predvodio fr. Slavko Slišković - provincijal Hrvatske dominikanske provincije, održana je svečanost otvorenja i blagoslov multimedijalne dvorane posvećene dominikancu i mučeniku fr. Dominiku Baraču. Na početku prigodnog programa prisutne je pozdravio prior samostana fr. Zvonko Džankić rekavši kako nova dvorana pruža mogućnosti za nove iskorake u naviještanju Radosne vijesti, nazvavši je mjestom susreta, otvorenosti i dijaloga.
Život je Božji dar povjeren svakome od nas. Taj dar nosi sa sobom i odgovornost. Odgovornost prema životu jest ujedno odgovornost pred Bogom za vlastite darove, vlastitu zadaću u životu, koju moram ispuniti. Život nije gotov dar, zaokružen ili savršen, nego ga svatko od nas mora dopuniti, dovršiti, usavršiti i podariti mu ljudski oblik, tj. trag i pečat vlastitog bića i osobnosti. Isusova prispodoba o talentima jasno upućuje da ne možemo pobjeći od te odgovornosti. Računica je jasna: gospodar će doći i nitko ne može izbjeći podastiranje završne računice. Zanimljiva je ta Božja logika ili matematika na temelju Isusova propovijedanja: Bog ne gleda konačni rezultat u vidu uspjeha.
Opširnije:Talenti i život se umnažaju i rastu konkretnim djelima ljubavi
U kritici farizeja i pismoznanaca Isus je (bio) neumoljiv. Svoje učenike ne upozorava na njihovo učenje nego na ponašanje, koje ne dolikuje zajednici njegovih učenika. Ta kritika vrijedi i za nas, vjernike, jer farizeji i pismoznanci su svojim životom trebali biti uzor vjerničkog života. Problematično u njihovim postupcima bila je njihova glad i pohlepa za slavom i priznanjima. Umjesto da im bude stalo jedino do Boga, njima je u srcu jedino stalo do samih sebe, da bude slavljeni i hvaljeni zbog svojih pobožnih čina.
Opširnije:Samoljublje oduzima vjeri njezinu plodnost i uvjerljivost
Za kršćanina mudrost je znanje oplođeno iskustvom i stavljeno u službu dobra. U svjetlu evanđelja mudrost je princip ili načelo ponašanja Kristovih učenika, koje se temelji na slušanju i vršenju Isusovih riječi u svakodnevici života. To je zorno prikazano u Matejevom evanđelju Isusovom prispodobom o "mudrim i ludim djevicama". I jedne i druge čekaju zaručnika, ali razlika je u činjenici da su mudre djevice spremne dočekati zaručnika, dok se lude nalaze bez ulja u svjetiljkama. Za Mateja način na koji se odnose prema iščekivanju ili očekivanju zaručnika jest kriterij za razlikovanje mudrih od ludih djevica. Mudre su djevice, za razliku od ludih, ozbiljno shvatile svoju zadaću i pripremile se za iščekivanje i doček zaručnika. Zaručnik koji kasni, ali koje sigurno dolazi, eshatološka je slika posljednjih vremena. Vječnost je na putu prema sadašnjosti, tj. nama.
Opširnije:Kršćanska mudrost je nužno povezana s budućnošću i vječnošću