
Na početku svakog euharistijskog slavlja prosimo oproštenje grijeha, ispovijedajući tako vjeru u Boga, Oca milosrđa i izvor oproštenja. Priznavajući svoju grešnost i kajući se za vlastite grijehe molimo Boga da nas očisti od svakoga zla, ali ujedno tražimo snagu praštanja. Naše pouzdanje u Božje smilovanje nad nama traži od nas spremnost na opraštanje. Koliko je to ozbiljna stvar i dio kršćanskog života, pokazuje i sama molitva „Oče naša“, u kojoj nas je Isus naučio moliti: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“.
Isusova tvrdnja: "gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima" znači da je Krist prisutan tamo gdje se ljudi okupljaju u njegovo ime i pouzdanom molitvom u vjeri zazivaju Božju milost. Zbog toga je Crkva kao zajednica Kristovih učenika mjesto Kristove prisutnosti. Ali ta Kristova prisutnost traži naše zajedništvo jer Crkva, vođena snagom Duha Svetog, isključivo u istinskom zajedništvu vjernika, vidljivi je znak i putokaz spasenja svim ljudima koje traže istinu i Boga.
Opširnije:Svoga bližnjega trebamo nježno i ponizno ispravljati

Opširnije:Hodočasnička foto priča: Peščenica – Marija Bistrica
Opširnije:Najveći problem nas kršćana danas jest naše licemjerje
Kao što je nemoguće u potpunosti shvatiti i razumjeti Isusov život i osobu bez križa, isto tako je teško dokučiti i pojmiti smisao kršćanskog života i poziva bez križa. Križ je sažetak, rekapitulacija i vrhunac Isusova života. Na križu se je Isus Krist u slobodnoj volji žrtvovao iz ljubavi prema ljudima. Ta njegova žrtva, u smislu odricanja od vlastitog života, je čin ili djelo najveće ljubavi. Istinska ljubav se potvrđuje kroz žrtvu, predanje sebe i vlastitog života za druge.
Kršćanski identitet nije plod naše slobode ili samovolje, nego je u svojoj biti isusovski i evanđeoski određen i usmjeren. Ne možemo shvatiti što znači biti kršćanin ili vjernik bez odgovora na pitanje tko je ( za mene) Isus Krist. U tom kontekstu je sugestivno i važno Isusovo pitanje učenicima o tadašnjem javnom mnijenju o njemu: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Ali je još važnije pitanje o njihovoj vjeri u njega: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Kršćanski identitet ili biti kršćanin znači razumno i cjelovito se opredijeliti za Krista.
Opširnije:Ne možeš biti ono za što nisi spreman boriti se i žrtvovati
Ima li kod Boga privilegiranih u pogledu rase, nacije ili na temelju nekog drugog socijalnog kriterija? Nema jer Bog je otac sviju i Isus Krist je umro na križu za spasenje svih ljudi. U Božjim očima nema a priori odbačenih ili prekriženih. Pred Bogom nijedan čovjek nije stranac jer svaki čovjek je dar njegove ljubavi. Kada je Isus na početku svog javnog djelovanja u Nazaretu govorio o spasenju za pogane, slušatelji (Židovi) su ga htjeli ubiti jer je njihov ponos bio duboko povrijeđen. Ipak su oni izabrani narod.

Već od 4. stoljeća Crkva je počela slaviti Mariju kao nebesku Majku, koja je rodila u tijelu i prihvatila u vjeri Svevišnjega. Kroz prve marijanske blagdane vjernici su iskazivali svijest i veličali Marijinu ulogu u povijesti spasenja. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je od samih početaka pripadala tradiciji Crkve, koja slavi i vjeruje u Marijino uznesenje na nebo. Na Istoku se već od 6. stoljeća slavi Marijino usnuće ili uspenje. Dogma o uznesenju Marijinu u nebesku slavu tijelom i dušom definirana i proglašena je 1. studenog 1950. od pape Pia XII.
Opširnije: Marija je prva od nas ljudi i vjernika ušla u Božji život i njegovu slavu