Svako Božje djelo(vanje) u ljudskoj povijesti je motivirano isključivo ljubavlju. Drugo ime za ljubav je milosrđe. Iz Božje ljubavi i samilosti proizlazi čovjekovo spasenje. Ljubav nije neosjetljiva i indiferentna pred patnjom bližnjega. Ali Bog traži suradnju čovjeka. Čovjek je poslan pomoći drugom čovjeku. U tom svjetlu gledamo poziv i poslanje dvanaest apostola, u čije ruke je Isus stavio snagu Božjeg milosrđa. Oni primaju ovlasti da budu znak Božjeg milosrđa, koje potiče život i suprotstavlja se smrti. Bog želi da čovjek živi i ima, prije svega, život vječni.
Opširnije:Naše je poslanje u vjeri s ljubavlju svijetu podariti nadu

Opširnije:Misa zahvalnica za završetak šk. godine i blagoslov djece - foto
U četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva slavimo Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. U središtu ove svetkovine je euharistija, sakrament i otajstvo (misterij) prisutnosti našega spasitelja Isusa Krista s nama i među nama do kraja svijeta. Ova svetkovina vjere je usko povezana s tajnom (otajstvom) euharistije, u kojoj nam naš Gospodin daje ono najbolje i najveće: samoga sebe. Uvodi nas u žrtvu predanja Isusa Krista u smrti na križu i uskrsnuće i njegovo uprisutnjenje u svetoj misi. Zatim nas podsjeća da u svetoj pričesti primamo Isusa Krista, kruh života vječnoga.
Opširnije: Zato su nam Tijelo i Krv Sina Božjega zalog vječne baštine...
U nedjelju nakon svetkovine Duhova slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva, koja počiva na kršćanskoj istini vjere da je Bog jedan jedini, drugoga nema, ali je u sebi trojstveno zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Za mnoge je ova svetkovina intelektualno zahtjevna i teško razumljiva. Kako jedan može biti jednako tri? Kako pojmiti jednog Boga a tri Božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti? Slaveći svetkovinu Presvetoga Trojstva mi ne želimo trijumfalno priznati da smo shvatili otajstvo Boga, jer Boga se ne može razumski obuhvatiti i do kraja shvatiti.
Pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon Isusova Uzašašća, Crkva slavi svetkovinu Duhova. Upravo na taj dan Pedesetnice poslao je Gospodin s neba Duha Svetoga nad apostole. Svetkovina Duhova je spomen na taj veliki događaj silaska Duha Svetoga na prvu crkvu u Jeruzalemu. Time je ispunjeno Isusovo obećanje o dolasku Duha branitelja i tješitelja. Dan silaska Duha Svetoga je postao za kršćane blagdan Duha Svetoga, ali je ujedno i početak vremena Crkve. Apostoli, napunjeni Duhom Svetim, postali su u hrabri Kristovi svjedoci. Rođenje je Crkve plod djelovanja Duha Svetoga i zbog toga do danas je On životna unutarnja snaga Crkve.
Za Duha Svetoga Isus koristi pojam iz tadašnjeg sudskog rječnika: Parakletos (onaj koji svjedoči u optuženikovu korist), što znači da je branitelj, odvjetnik i tješitelj. On je Isusovo obećanje i Očev dar svima onima koji ga poznaju i ljube. Za Isusa ljubav je puno više od osjećaja; ona je vjernost njegovoj riječi. Kršćanin koji ljubi i nasljeduje Isusa u smislu da prihvaća i čuva njegove zapovijedi svojim životom, prima Duha Istine. Duh Božji nas osposobljava za vjerodostojno ispovijedanje vjere i za potpuno razumijevanje naviještene Božje Riječi.
Opširnije:Duh Božji nas osposobljava za vjerodostojno ispovijedanje vjere
Evanđelist Ivan predstavlja Isusa svećenikom, onim koji pomiruje i spaja ljude s Bogom. To se na poseban način očituje u Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17 1-26), dijelu njegova oproštajnog govora, kada Isus moli za samoga sebe, za apostole, za sve one koji će vjerovati u njega, za Crkvu svih vremena i za spasenje svijeta. Ovu molitvu Isus upućuje Ocu za vrijeme Posljednje večere, prije nego li će biti uzdignut na križ i proslavljen. Isus prinosi sebe Ocu nebeskom za spasenje čovječanstva. Radi se o molitvi povezanosti, raspoloživosti i poslušnosti prije Isusove žrtve darivanja na križu, kojom spašava svijet i prelazi k Ocu.
U Ivanovom evanđelju imamo sedam Isusovih izričaja „Ja sam“. Isus sebe predstavlja Kruhom života, Svjetlošću svijeta, Vratima, Pastirom dobrim, Uskrsnućem i Životom, Putom, Istinom i Životom, te pravim trsom. U svom oproštajnom govoru od učenika na posljednjoj večeri, u 14. poglavlju Ivanova evanđelja, Isus će za sebe reći da je Put, Istina i Život. U ovom izričaju je sažeta i definirana naša vjera u Isusa Krista. Isus, raspeti i uskrsli, je istina naše vjere jer sve što je govorio i propovijedao je bila istina. On je temelj i izvor naše vjere. Ali tu istinu nije samo propovijedao nego se je za nju životom zalagao.