Isus je u očima većine njegovih suvremenika bio percipiran kao rabi, tj. učitelj, koji je poučavajući i propovijedajući Kraljevstvo nebesko, otkrivao Mudrost Božju, usmjerenu na puninu čovjekova života i smisao njegova postojanja. Ta objavljena Božja mudrost je posebno usmjerena k malenima i neznatnima. Radi se, prema biblijskom shvaćanju, o siromašnima: svima onima koji su svjesni svoje ovisnosti o Bogu. Za Isusa „mudri i umni“ su oni koji su samodostatni, koji se isključivo oslanjaju na sebe. Vjera uključuje tu ovisnost, tj. potrebu za Bogom. Bez Boga život nema puninu smisla. Trenuci molitve, kada se je Isus povlačio u osamu, razgovor i zajedništvo s Ocem nebeskim, znak su njegove ovisnost o Ocu, koju je rado prihvaćao i na koju je druge poticao.
Živjeti vjeru nije samo u pukom izvršavanju zapovijedi, nego zahtijeva vjerno nasljedovanje Isusa Krista u njegovim riječima i životu. Isus Krist, Sin Božji, je naš put spasenja. Vjerodostojnost vjere se potvrđuje snagom svjedočenja pred poteškoćama i protivljenjima svijeta. Tko nije vjeran Kristu, tko ga zaniječe pred svijetom, ujedno odbacuje dar njegova spasenja. Na to upozoravaju Isusove riječi: "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima". Poziv na postojanost i vjernost Kristu u iskušenjima života, kao i u duhovnom boju, odraz je radosti evanđelja koju nam Bog daruje.
Isus i njegova Radosna vijest (evanđelje) su zahtjevni. Evanđelje stavlja jasne uvjete i norme pred svakoga onoga tko želi biti kršćanin i ići za Isusom Kristom, spasiteljem i učiteljem. O beskompromisnosti i radikalnosti Isusova stava govore njegove riječi apostolima: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ Da li ovom izjavom Isus relativizira ljubav prema našim bližnjima? Zar je ljubav prema Bogu isključiva i ne dopušta ljubav prema drugom čovjeku? Kada promišljamo Isusove riječi o ljubavi prema Bogu, polazimo od istine da je Isus Krist vrhunac Božje objave.
Opširnije:Onaj tko ljubi istinski Boga ne bježi od križa Isusa Krista
Svako Božje djelo(vanje) u ljudskoj povijesti je motivirano isključivo ljubavlju. Drugo ime za ljubav je milosrđe. Iz Božje ljubavi i samilosti proizlazi čovjekovo spasenje. Ljubav nije neosjetljiva i indiferentna pred patnjom bližnjega. Ali Bog traži suradnju čovjeka. Čovjek je poslan pomoći drugom čovjeku. U tom svjetlu gledamo poziv i poslanje dvanaest apostola, u čije ruke je Isus stavio snagu Božjeg milosrđa. Oni primaju ovlasti da budu znak Božjeg milosrđa, koje potiče život i suprotstavlja se smrti. Bog želi da čovjek živi i ima, prije svega, život vječni.
Opširnije:Naše je poslanje u vjeri s ljubavlju svijetu podariti nadu

Opširnije:Misa zahvalnica za završetak šk. godine i blagoslov djece - foto
U četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva slavimo Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. U središtu ove svetkovine je euharistija, sakrament i otajstvo (misterij) prisutnosti našega spasitelja Isusa Krista s nama i među nama do kraja svijeta. Ova svetkovina vjere je usko povezana s tajnom (otajstvom) euharistije, u kojoj nam naš Gospodin daje ono najbolje i najveće: samoga sebe. Uvodi nas u žrtvu predanja Isusa Krista u smrti na križu i uskrsnuće i njegovo uprisutnjenje u svetoj misi. Zatim nas podsjeća da u svetoj pričesti primamo Isusa Krista, kruh života vječnoga.
Opširnije: Zato su nam Tijelo i Krv Sina Božjega zalog vječne baštine...
U nedjelju nakon svetkovine Duhova slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva, koja počiva na kršćanskoj istini vjere da je Bog jedan jedini, drugoga nema, ali je u sebi trojstveno zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Za mnoge je ova svetkovina intelektualno zahtjevna i teško razumljiva. Kako jedan može biti jednako tri? Kako pojmiti jednog Boga a tri Božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti? Slaveći svetkovinu Presvetoga Trojstva mi ne želimo trijumfalno priznati da smo shvatili otajstvo Boga, jer Boga se ne može razumski obuhvatiti i do kraja shvatiti.
Pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon Isusova Uzašašća, Crkva slavi svetkovinu Duhova. Upravo na taj dan Pedesetnice poslao je Gospodin s neba Duha Svetoga nad apostole. Svetkovina Duhova je spomen na taj veliki događaj silaska Duha Svetoga na prvu crkvu u Jeruzalemu. Time je ispunjeno Isusovo obećanje o dolasku Duha branitelja i tješitelja. Dan silaska Duha Svetoga je postao za kršćane blagdan Duha Svetoga, ali je ujedno i početak vremena Crkve. Apostoli, napunjeni Duhom Svetim, postali su u hrabri Kristovi svjedoci. Rođenje je Crkve plod djelovanja Duha Svetoga i zbog toga do danas je On životna unutarnja snaga Crkve.