
I sveci pripadaju narodu iz kojeg su ponikli. Pripadaju u prvom redu svom narodu koji se njima ponosi. Međutim, svetac po svojoj univerzalnosti pripada i svima ostalim - čitavu čovječanstvu. Put do svetosti svima je otvoren. To nije nikakva utvara, nikakva utopija. Svi smo pozvani na svetost. Biti svet u najširem smislu znači biti kršćanin u posvetnoj milosti. Po posvetnoj milosti mi -smo djeca Božja i baštinici svih nadnaravnih dobara. Kao članovi općinstva svetih mi smo u međusobnoj ovisnosti sa svim članovima putujuće, trpeće i slavne Crkve, sudjelujemo u svim bogatim zakladama Mističnog Tijela Kristova.

Rijetko da je moguće susresti koga koji tijekom svoga života ne bilježi iskustvo straha. Strah zatvara, blokira funkciju uma kao i osjećaja i čini nas uznicima vlastitoga bića. Sloboda kao i svaka druga ljepota kojom smo darivani, u strahu se gubi. O strahu izvještava i današnje Evanđelja (Iv 20, 19-31) ). Riječ je o Isusovim učenicima koji su kako kaže evanđelist Ivan: "u strahu od Židova bili zatvorili vrata". Sve se to događa nakon Uskrsnuća kada je svojevrsna nevjerica obuzela učenike. U trenucima dok su raspravljali o događajima, dođe Isus među njih rekavši: "Mir vama!"
Prije dvije godine doživjela sam vrlo brzo uslišanje ozdravljenja. Osam godina je otkako mi je liječnik ustanovio bolest zglobova. Dijagnoza: Artritis. Bolovi su se izmjenjivali, sad nogu, sad ruku. Jednog dana uopće više nisam mogla hodati. Koljena su boljela i klecala. Specijalista fizijatar (N. N.) prepisala mi je nekakve tablete i vježbe. Uzela sam prvu tabletu, ali mi je po njoj bilo jako loše. Mozak mi je htio eksplodirati, tako da ni slučajno više nisam htjela uzeti niti jednu. Ni propisane vježbe nisam mogla obaviti, jer ih je trebalo plaćati. Bile su mi puno preskupe, tako da nisam obavila niti jednu.

Dragi župljani i posjetitelji naših web stranica
Usred svakodnevnih patnji i umiranja stoji proslavljeni Krist s obećanjem života i uskrsnuća. Gledajmo ga vjerom, dotaknimo ga ljubavlju i primimo novost života koju nam daruje. Radostan i blagoslovljen Uskrs žele vam vaši svećenici: braća dominikanci.
____________________________________
U samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici obrede Velike subote predvodio je p. Marko Bijelić , župnik u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije p. Antom Gavrićem te dominikancima iz samostana na Peščenici. Uvodno u propovijed je rekao da bdijenje ne smijemo samo promatrati kao uvod u Uskrs ili Vazam, nego je to za nas središnji događaj kojim se mi vjernici preporađamo u okrilju otajstva Isusova Uskrsnuća.
Nakon što je samostan bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici ostao bez zakonitog priora, potprior "na čelu" tog samostana brat Marinko Zadro je sabrao na izbornu skupštinu samostansku zajednicu koja je 1. travnja 2015. izabrala za tu službu brata Zvonka Džankića za trogodišnje razdoblje. Provincijal provincije Navještenja Blažene Djevice Marije, brat Anto Gavrić 1. travnja je potvrdio taj izbor. Brat Zvonko je prihvatio službu priora 3. travnja, a na Veliku subotu, 4. travnja 2015. položio pred samostanskom zajednicom ispovijest vjere.