
Četrdeset dan nakon Isusova uskrsnuća slavimo Isusovo uzašašće na nebo. Prema tradiciji, vrh Maslinske gore je mjesto Isusova uzašašća na nebo. Ali što znači kad ispovijedamo da je Isus uzašao na nebo? Na temelju Novoga zavjeta, konkretno evanđeliste Luke, znamo da se je Isus ukazivao svojim učenicima nakon uskrsnuća kroz 40 dana. Upravo njegovim uzašašćem na nebo završavaju ti susreti s Uskrslim i vrijeme njegove blizine sa učenicima. S jedne strane, uzašašćem na nebo Isus ulazi svojim potpunim čovještvom u Božju slavu.
Isusov poziv učenicima i svima onima koji će biti njegovi nasljedovatelji: "Ostanite u mojoj ljubavi" pretpostavlja i traži od svakog kršćanina povezanost i zajedništvo s Njime. Biti kršćanin znači biti u živu odnosu s Isusom. Samo onaj tko je otvoren i nosi u sebi živu Isusovu nazočnost ostaje u njemu. Učinak te žive povezanosti s Gospodinom jest njegova duhovna plodnost, duhovno je živ, i donosi duhovni plod, tj. nosi u sebi život jer u njemu je po Isusu Kristu izlivena Božja ljubav i milost. Zbog toga se kršćanin duboko i osobno povezuje sa svojim Gospodinom ispunjajući i vršeći njegove zapovijedi, koje u ljubavi imaju svoj sadržaj.
Opširnije:Ali tu ljubav treba svakodnevno obnavljati i rasti u njoj

Iz Govora svetog Vinka Fererskog, prezbitera
O svom se uskrsnuću Krist najprije ukazao Djevici Mariji
Krist je izašao iz groba, a da ga nije otvorio, kao što se rodio od Djevice, a da nije povrijedio njezino djevičanstvo. I stojeći nad grobom, svoje slavno tijelo, rane i ozljede od udaraca pokazuje svetim očima, koji, poklonivši mu se, rekoše: "Slava tebi, Gospodine, koji si uskrsnuo od mrtvih, skupa s Ocem i Duhom Svetim."
Život i rad zagrebačkog biskupa Kažotića (1303-1322) predmet su brojnih istraživanja u Hrvatskoj ali i izvan njegove domovine. U Augustinovoj atraktivnoj ličnosti susrećemo jednog od prvih hrvatskih teologa, inicijatora pismenosti i organizatora našega srednjovjekovnog školstva, pobornika za socijalnu pravdu i prvog hrvatskog blaženika. Ne manje važan bio je njegov udio u liturgijskom stvaralaštvu Zagrebačke crkve u XIV. stoljeću. Naime, do unifikacije rimskog obreda nakon Tridentskog sabora, gotovo svaka veća ili uglednija biskupija ili crkvena pokrajina ima svoj vlastiti obred ili bar neke osobitosti unutar već postojećih i afirmiranih liturgija na Zapadu.
U prispodobi o trsu i lozi, Isus izričito tvrdi: "Ja sam trs, a vi loze"! Radi se o slici koja je Isusovim slušateljima, kao i prvim kršćanima, itekako bila bliska i jasna. Ova slika ni danas za nas nije ništa izgubila od prodornosti, jasnoće i značenja u svojoj poruci. Isus je središte našeg kršćanskog života i bez njega ne možemo učiniti ništa. Bez njega smo duhovno mrtvi: bez ploda i roda. On je naš trs, a mi njegove loze. Kao što trs daje lozama životni sok da donesu urod, tako i Isus nama daje snagu Duha Svetoga da urodimo duhovnim plodom života (vječnoga).
Pisano djelo sv. Katarine Sijenske sadrži, osim Dijaloga (Dialogo) i zbirke od 381 pisma, također Molitve (Orazioni), kojih je 26. To je samo mali dio "molitava" što ih je sv. Katarina izrekla u brojnim ekstazama. Sačuvane "Molitve" potječu iz posljednjih godina njezina života. One su nabijene teološkom naukom, a istovremeno prožete dubokim mističkim doživljajem. Ovdje je prevedena jedna od tih molitava prema tekstu što ga je objelodanila Giuliana Cavallini u knjizi: Caterina da Siena, La verità dell’amore, Citta Nuova Editrice, Roma 1978, str. 67-72. Preveo: o. Augustin Pavlović, OP
Četvrta vazmena nedjelja je poznata kao i nedjelja Dobrog pastira kada crkva na poseban način moli za duhovna zvanja, ali i izražava zahvalnost svim onim muškarcima i ženama koji su „ostavili sve i pošli za Kristom“ kao svećenici, redovnici i redovnice. U prvim kršćanskim vremenima Isusa se je najčešće prikazivalo kao pastira s (izgubljenom) ovcom na ramenima ili okruženog svojim stadom ovaca. Očito je za prve generacije kršćana slika Isusa kao dobrog pastira imala itekako veliko značenje i poruku. Ono što bitno određuje pastira jest njegov odnos sa stadom.
Opširnije:Isus Krist kao dobri pastir nikoga ne tjera ispred sebe
