Četvrta vazmena nedjelja je poznata kao i nedjelja Dobrog pastira kada crkva na poseban način moli za duhovna zvanja, ali i izražava zahvalnost svim onim muškarcima i ženama koji su „ostavili sve i pošli za Kristom“ kao svećenici, redovnici i redovnice. U prvim kršćanskim vremenima Isusa se je najčešće prikazivalo kao pastira s (izgubljenom) ovcom na ramenima ili okruženog svojim stadom ovaca. Očito je za prve generacije kršćana slika Isusa kao dobrog pastira imala itekako veliko značenje i poruku. Ono što bitno određuje pastira jest njegov odnos sa stadom.
Opširnije:Isus Krist kao dobri pastir nikoga ne tjera ispred sebe

Ugledni pisac Angelus Walz O.P. u svome djelu DIE HEILLIGE AGNES von Monte Pulciano s pravom kaže: "Sveci su upravo najplemenitija djeca, najvjerniji izbor djece domovine". To nam dokazuje i naš bl. Augustin Kažotić svojim životom i svojim djelima. U vrijeme bi. Augustina mađarski imperializam nad hrvatskim zemljama popeo se do vrhunca. Najjači stup otpora bio je Pavao Šubić "ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne".
Opširnije:Bl. Augustin Kažotić branič Hrvatske države od mađarskog imperializma
"U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha."
Evanđelje treće vazmene nedjelje (Lk 24,35-48), počinje podsjećanjem na dvojicu učenika koji su na putu za Emaus susreli uskrslog Isusa i prepoznali ga u lomljenju kruhu i to ne kao stranca, nego kao onoga koji daje život. Prepoznali su ga kao onoga koji opetovano čini srca radosnim i ispunja ih besmrtnom nadom. Nakon susreta, oni se žurno vraćaju u Jeruzalem kako bi to iskustvo podijelili s drugima.
Opširnije:Jesmo li se mi spremni iz ljubavi predati za druge

I sveci pripadaju narodu iz kojeg su ponikli. Pripadaju u prvom redu svom narodu koji se njima ponosi. Međutim, svetac po svojoj univerzalnosti pripada i svima ostalim - čitavu čovječanstvu. Put do svetosti svima je otvoren. To nije nikakva utvara, nikakva utopija. Svi smo pozvani na svetost. Biti svet u najširem smislu znači biti kršćanin u posvetnoj milosti. Po posvetnoj milosti mi -smo djeca Božja i baštinici svih nadnaravnih dobara. Kao članovi općinstva svetih mi smo u međusobnoj ovisnosti sa svim članovima putujuće, trpeće i slavne Crkve, sudjelujemo u svim bogatim zakladama Mističnog Tijela Kristova.

Rijetko da je moguće susresti koga koji tijekom svoga života ne bilježi iskustvo straha. Strah zatvara, blokira funkciju uma kao i osjećaja i čini nas uznicima vlastitoga bića. Sloboda kao i svaka druga ljepota kojom smo darivani, u strahu se gubi. O strahu izvještava i današnje Evanđelja (Iv 20, 19-31) ). Riječ je o Isusovim učenicima koji su kako kaže evanđelist Ivan: "u strahu od Židova bili zatvorili vrata". Sve se to događa nakon Uskrsnuća kada je svojevrsna nevjerica obuzela učenike. U trenucima dok su raspravljali o događajima, dođe Isus među njih rekavši: "Mir vama!"
Prije dvije godine doživjela sam vrlo brzo uslišanje ozdravljenja. Osam godina je otkako mi je liječnik ustanovio bolest zglobova. Dijagnoza: Artritis. Bolovi su se izmjenjivali, sad nogu, sad ruku. Jednog dana uopće više nisam mogla hodati. Koljena su boljela i klecala. Specijalista fizijatar (N. N.) prepisala mi je nekakve tablete i vježbe. Uzela sam prvu tabletu, ali mi je po njoj bilo jako loše. Mozak mi je htio eksplodirati, tako da ni slučajno više nisam htjela uzeti niti jednu. Ni propisane vježbe nisam mogla obaviti, jer ih je trebalo plaćati. Bile su mi puno preskupe, tako da nisam obavila niti jednu.