Tragom Augustina Kažotića
Kad je Zagreb bio sedam stoljeća mladi (tek zametak budućeg urbanog rasta), značajno poglavlje jednog eminentno duhovnog životopisa, zbiva se na tom nikad mirnom prisavskom raskrižju putova. Tema nas uči znaku raspoznavanja. Tko živi u duhu živi u svjetlosti. On gleda licem u lice. Bistri su mu, a ne mutni, izvori riječi i djela.
Svjetlost znaka vodi nas jedne k drugima.
Glavni kamen spoticanja između farizeja i Isusa jest Isusovo često kršenje zakona, odnosno nepoštivanje predaje starih (tradicije). Jedan od primjera jest konzumiranje kruha neopranim - nečistim rukama. Isus želi pokazati ko se vjera i Božji zakon ne može svesti isključivo na razinu ljudskih propisa, običaja i tradicije. Ovim Isus ne odbacuje sve to, ali želi im dati pravo mjesto i značenje. Namjera mu je pokazati što doista u odnosu s Bogom ima prednost. Postoje u življenju vjere prioriteti. Nisu su sve stvari jednake važnosti. Puno je važnija nutrina nego vanjština, iako ni vanjština ne smije biti banalizirana ili zanemarena.
Asignacijom fr. Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, dosadašnji suprior samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, župni vikar, sakristan i duhovnik u staračkom domu "Svetice" fr. Marinko Zadro asigniran je u samostan sv. Jeronima u Rijeku. Uz spomenuto fr. Marinko je najzaslužniji za gradnju i dovršetak samostana i crkve našega blaženika. Stoga mu hvala za sve što je učinio. Mi mu želimo dobro zdravlje i sretan put. A na putu u Rijeku neka ga prati i kod Boga zagovara bl. Augustin Kažotić.
U Božjoj promisli čovjek je određen slobodom. Sloboda je od Boga darovana sposobnost da možemo djelovati po sebi, odnosno sobom raspolagati. Bog nas želi slobodne kako bismo se mogli odlučiti za Njega. Naša je sloboda Božji poziv na povjerenje i predanje Njemu. Doduše, sloboda nudi i mogućnost da se okrene od Boga i krene nekim drugim putem. Zato je sloboda uvijek izbor: krenuti Božjim putem ili putem ljudi - vlastitim. Ta mogućnost izbora dolazi do izražaja u potpunosti u Isusovom upitu učenicima nakon što me je jedan dio njih i slušatelja okrenuo leđa zbog njegova "tvrdog" i zahtjevnog govora o kruhu života: "A vi, želite li i vi otići?"
Završetak Isusova euharistijskog govora u Ivanovom evanđelju, u šestom poglavlju, za tadašnje slušatelje je zvučao poprilično provokativno i skandalozno. Ono što je neshvatljivo Isusovim slušateljima, čak i jednom dijelu iz njegova šireg kruga učenika, je Isusovo inzistiranje da je blagovanje njegova tijela i krvi uvjet za život vječni. Ne traži samo vjeru nego izričito zahtjeva blagovanje svoga tijela i krvi. Židovima je to bilo bogohulno jer im je zakonom bilo zabranjeno uživati krv bilo koje životinje.
Svetkovina
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Velika Gospa ili Uznesenje Blažene Djevice Marije je svetkovina kojom slavimo slavni završetak zemaljskog života Blažene Djevice Marije. Ovom svetkovinom ispovijedamo da je Marija, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnog grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, uznesena na nebo, tj. u nebesku slavu, dušom i tijelom kako bi uživala uskrsnu pobjedu svoga Sina.
Neka vam-nam je sretna i blagoslovljena svetkovina sv. oca Dominika
Evanđeoska odvažnost
Ima jedna crta Dominikove svetosti koju svjedoci za njegovo proglašenje svetim ne spominju izričito, ali koja na kraju izbija iz jednoličnosti izjava: izvanredna i smirena odvažnost osnivača Reda propovjednika. Sasvim je prirodno što su se u Toulousi sjetili njegove neustrašivosti u odlučnom nastojanju da krivovjerce privede pravoj vjeri. On to čini kao u jednom jedinom poletu vjere i ljubavi. "S ljubavlju se zalaže za stvar vjere i mira", izjavljuje cistercit Pons de Boulbonne. Pobija heretike riječju i primjerom svetog života, s "neumornim žarom za unapređenje mira i vjere, ne plašeći se da će se time izložiti nebrojenim opasnostima", izvještava magistar Arnald iz Campagne, koji je i sam bio dionik blagodati toga žara u Pamiersu, 1207. godine.
Postoji jedna posebna vrsta gladi, koja se ne može zadovoljiti ničim na razini tjelesnosti ili puke pojavnosti. Radi se o gladi duše. Glad duše tjera i poziva čovjeka da dublje zagrebe u sebe i život u potrazi za vrijednostima koje će dati smisao njegovom postojanju. Kad Isus govori za sebe da je Kruh života koji je s neba sišao, njegove riječi su usmjerene na egzistencijalnu glad čovjekova duha, čiji su uobičajeni simptomi unutarnji nemir i nezadovoljstvo. Isus je naša hrana "odozgo". On je lijek besmrtnosti jer tko Njega blaguje živjet će uvijek.