Srž kršćanstva jest nasljedovanje Isusa Krista - ići njegovim stopama i dopustiti da nas Isus korak po korak vodi i dovede k našemu Nebeskom Ocu. Isus je jasan da ga se ne može slijediti bez križa: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom". Uzeti na sebe križ znači u vjeri prihvatiti svoju patnju, a tuđu dijeliti. Na taj način svoje patnje pridružujemo Kristovim patnjama. U današnjoj postkršćanskoj civilizaciji postoji velika napast i opasnost odvojiti Isusa od križa.
Fr. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, premjestio je dosadašnjega člana samostana bl. Augustina Kažotića, župnog vikara u istoimenoj župi i voditelja III. Reda sv. Dominika fr. Dominika Kristijana Gerbica u Hrvatsku katoličku misiju u Hamburg - koju vode dominikanci. Braća iz samostana ti zahvaljuju za sve što si ovdje učinio i žele ti dobro zdravlje. Ondje neka te prati i kod Boga zagovara blaženi Augustin Kažotić.
Klement V. papa imenuje Zagrebačkom biskupu Augustinu zaštitnike protiv nasilja
Klement biskup, sluga slugu Božjih. Časnoj braći (Nikoli) zadarskom nadbiskupu i biskupima Gurka i Pečuha pozdrav i apostolski blagoslov. Zato nas je Gospodin postavio na čelo obitelji kuće svoje da, na vrijeme razborito pružajući potrebnu pomoć obrane pojedincima koji su vjerni u povjerenoj službi, posebno mislimo na nevolje onih kojima je povjerena veća briga zbog časti kojima su odlikovani te da suzbijamo štetu i njih same oslobodimo od tlačenja.
Temelj svakog odnosa jest komunikacija. Ona je poput krvotoka za bilo koji oblik suživota. Također i za vjeru jer u vjeri živimo Božju blizinu i zajedništvo s drugom braćom i sestrama. Komunikacija počiva na dva stupa: slušati i govoriti. Vjera kad izgubi tu svoju sposobnost za slušanjem Božje riječi i sposobnost čuti bližnjega, kao i sposobnost hvaliti Boga i upraviti riječ života i blagoslova drugome, gubi svoju životnost. Od te gluhonijemosti, kao u Isusovo vrijeme, patimo i mi danas. Grijeh i zlo, kad im se prepustimo i pomirimo se s njima, svežu naš jezik i zatvore naše uši.
Tragom Augustina Kažotića
Kad je Zagreb bio sedam stoljeća mladi (tek zametak budućeg urbanog rasta), značajno poglavlje jednog eminentno duhovnog životopisa, zbiva se na tom nikad mirnom prisavskom raskrižju putova. Tema nas uči znaku raspoznavanja. Tko živi u duhu živi u svjetlosti. On gleda licem u lice. Bistri su mu, a ne mutni, izvori riječi i djela.
Svjetlost znaka vodi nas jedne k drugima.
Glavni kamen spoticanja između farizeja i Isusa jest Isusovo često kršenje zakona, odnosno nepoštivanje predaje starih (tradicije). Jedan od primjera jest konzumiranje kruha neopranim - nečistim rukama. Isus želi pokazati ko se vjera i Božji zakon ne može svesti isključivo na razinu ljudskih propisa, običaja i tradicije. Ovim Isus ne odbacuje sve to, ali želi im dati pravo mjesto i značenje. Namjera mu je pokazati što doista u odnosu s Bogom ima prednost. Postoje u življenju vjere prioriteti. Nisu su sve stvari jednake važnosti. Puno je važnija nutrina nego vanjština, iako ni vanjština ne smije biti banalizirana ili zanemarena.
Asignacijom fr. Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, dosadašnji suprior samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, župni vikar, sakristan i duhovnik u staračkom domu "Svetice" fr. Marinko Zadro asigniran je u samostan sv. Jeronima u Rijeku. Uz spomenuto fr. Marinko je najzaslužniji za gradnju i dovršetak samostana i crkve našega blaženika. Stoga mu hvala za sve što je učinio. Mi mu želimo dobro zdravlje i sretan put. A na putu u Rijeku neka ga prati i kod Boga zagovara bl. Augustin Kažotić.
U Božjoj promisli čovjek je određen slobodom. Sloboda je od Boga darovana sposobnost da možemo djelovati po sebi, odnosno sobom raspolagati. Bog nas želi slobodne kako bismo se mogli odlučiti za Njega. Naša je sloboda Božji poziv na povjerenje i predanje Njemu. Doduše, sloboda nudi i mogućnost da se okrene od Boga i krene nekim drugim putem. Zato je sloboda uvijek izbor: krenuti Božjim putem ili putem ljudi - vlastitim. Ta mogućnost izbora dolazi do izražaja u potpunosti u Isusovom upitu učenicima nakon što me je jedan dio njih i slušatelja okrenuo leđa zbog njegova "tvrdog" i zahtjevnog govora o kruhu života: "A vi, želite li i vi otići?"
Završetak Isusova euharistijskog govora u Ivanovom evanđelju, u šestom poglavlju, za tadašnje slušatelje je zvučao poprilično provokativno i skandalozno. Ono što je neshvatljivo Isusovim slušateljima, čak i jednom dijelu iz njegova šireg kruga učenika, je Isusovo inzistiranje da je blagovanje njegova tijela i krvi uvjet za život vječni. Ne traži samo vjeru nego izričito zahtjeva blagovanje svoga tijela i krvi. Židovima je to bilo bogohulno jer im je zakonom bilo zabranjeno uživati krv bilo koje životinje.
Svetkovina
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Velika Gospa ili Uznesenje Blažene Djevice Marije je svetkovina kojom slavimo slavni završetak zemaljskog života Blažene Djevice Marije. Ovom svetkovinom ispovijedamo da je Marija, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnog grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, uznesena na nebo, tj. u nebesku slavu, dušom i tijelom kako bi uživala uskrsnu pobjedu svoga Sina.