Danomice je pred nama neko raskršće. Biramo između dobra ili zla, a izbor ovisi samo o našoj slobodnoj volji. Odaberemo li put zla i hodamo tim putem, malo-pomalo nećemo ni zamijetiti da smo mimoišli onaj drugi; put dobra. Čak ako nas netko na nj upozori, jedva da mu vjerujemo. Zlo nas sputava, tjera nas naniže. Dobro nas potiče naviše, makar i s naporom. Ali taj napor osvježuje. Je li moguć povratak na put zla? Moguće je ako naša volja odluči mijenjati pravac. Na putu zla naći ćemo samo nemir i žalost. Jedino će nas put dobra odvesti istinskoj radosti i oduševljenju. Dakle, uvijek se nalazimo pred raskrižjem i trajno moramo birati!
Priredio: Z. Dž., OP
U evanđeljima susrećemo brojne izvještaje o Isusovim čudesima, koja su potvrda njegova navještaja o dolasku i prisutnosti kraljevstva Božjega. Za evanđeliste su Isusova javna čudesa "znamenja" ili znakovi, koji govore da je nadolazeće kraljevstvo Božje postalo vidljivo među ljudima po Isusu, koji se otkriva kao najveće otajstvo Božje prisutnosti i ljubavi prema čovjeku. Ujedno po čudesima Isus javno obznanjuje svoje (mesijansko) poslanje. To se posebno odnosi na njegova čudesa ozdravljenja i uskrisenja, o čemu nas evanđelist Marko upućuje u svom izvještaju o izlječenju dugogodišnje bolesne žene i oživljavanju mrtve kćeri Jairove, nadstojnika sinagoge.
Opširnije:Isus ozdravlja i oživljuje da pokaže spasonosnu Božju prisutnost…
Crkva baš ne običava u liturgiji slaviti rođendane. Slavimo samo tri rođendana: Božić-Isusovo rođenje, "Mala Gospa" (Rođenje BDM) i rođenje sv. Ivana Krstitelja, Isusova preteče, onoga koji je najavio Isusov dolazak i upozorio da je Isus Mesija, Jaganjac Božji, koji odnosi i oduzima grijehe svijeta. S obzirom da je sam Isus rekao za Ivana da je upravo on najveći od rođenih od žene, shvaćamo veličinu i važnost sv. Ivana Krstitelja u Božjem spasenjskom naumu i djelu.
Opširnije:I samo rođenje sv. Ivana Krstitelja je bio zahvat Božje milosti
Iskustvo stišane oluje, kada apostoli otkrivaju da se čak i prirodne sile pokoravaju Isusu, u svojoj je podlozi susret čovjeka i vjernika sa strahovima koje nosi u sebi. Ali s druge strane ujedno i poziv na vjeru. Strahovi su dio našega života, ali Isusova prisutnost u našem životu je temelj naše vjere. Upravo ta vjera u Isusa, koja jest u svojoj srži potpuno povjerenje i totalno predanje, daruje nam utjehu, mir i snagu u našim životnim olujama. Čak i strahovi nisu toliko problematični. Problem je kad naši strahovi prerastu u očaj i malodušnost. Tada s pravom stoji Isusov prijekor: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
Papa Benedikt XI imenujući Augustina Kažotića zagrebačkim biskupom naziva ga među ostalim "obazrivim u vremenitim dobrima". Očito je da onaj tko je na upravi mora također imati smisla i za upravu vremenitih dobara. Pogotovo je to vrijedilo u doba feudalizma kada je posjed zemlje bio jamstvo sigurnosti. Tako je i zagrebačka biskupija imala svoje posjede potrebne da dostojno odgovori postavljenim zahtjevima. Blaženi je Augustin s tim posjedima učinio mnogo dobra dovršavajući katedralu, uzdržavajući crkvene ustanove, pomažući siromahe.

Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Tamo gdje se ljudi otvore Božjem spasenju i dopuste da ih Božja ljubav mijenja, ostvaruje se Kraljevstvo Božje. Isus govori o iskustvu i stvarnosti Kraljevstva Božjega kroz prispodobe, čija je zadaća i namjera potaknuti Isusove slušatelje na gledanje, zapažanje i divljenje nad najjednostavnijim stvarima iz prirode i ljudskoga života. U tom kontekstu jest i Isusova prispodoba o gorušičinom zrnu ili sjemenu. U toj prispodobi, koja se temelji na iskustvu rasta i sazrijevanja u prirodi, Isus progovara o unutarnjoj dinamici i rastu Kraljevstva Božjega.
Opširnije:Kroz polagani i strpljivi rast dolazi se do sazrijevanja
U petak nakon druge nedjelje poslije Duhova, slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Crkva posvećuje cijeli mjesec lipanj otajstvu Presvetoga Srca Isusova. Pobožnost presvetom Srcu Isusovu, srcu Otkupitelju svijeta, je usko povezana uz svetu Margaretu Mariju Alacoque, koja je u svojoj dubokoj pobožnosti prema srcu Isusovu ustvrdila: "Neizmjerno je bogatstvo milosti i blagoslova što ga ovo sveto Srce u sebi krije. Ne znam ima li u duhovnom životu ijedna vježba pobožnosti koja bi mogla, u tako malo vremena,dušu bolje uzdići do najviše savršenosti..."
Talijanski dnevnik II tempo nedavno je (19. svibnja 1983.) pisao o mogućnosti kanonizacije bi. Augustina Kažotića. Tekst u slobodnom prijevodu glasi:
Među novim kardinalima nedavno imenovanim od pape Ivana Pavla II. nalazi se i Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, koji je u kolovozu 1973. zajedno s Angelom Criscitom, sadašnjim biskupom Lucere i San Severa, potpisao molbu upućenu Svetom Ocu za kanonizaciju blaženog Augustina Kažotića, nekadašnjeg lucerskog biskupa.
Isus je svojom pojavom, osobnošću, riječima i djelima bio izazov za sve njegove slušatelje. Rijetko je tko ostajao ravnodušan. U evanđeljima susrećemo zgode u kojima Isus biva prihvaćen od svojih slušatelja, ali i odbijen. Oni koji ga prihvaćaju, mijenjaju se, tj. obraćaju se. Onaj tko prihvaća Isusa svojim životom, ujedno priznaje da njegov život do tada nije išao pravim smjerom. Zbog toga čini zaokret, mijenja sebe, svoje mišljenje, pogled na svijet i svoj život. No, bilo je onih koji nisu bili spremni promijeniti se ili obratiti se, poput farizeja, pismoznanaca, pa čak dijela Isusove rodbine, koji su smatrali da je Isus "pukao", poludio i zato su mu odbijali povjerovati.